Naslovnica Porodica Ciljevi roditeljstva

Ciljevi roditeljstva

934
0
PODIJELI

Podizanjem djece, kao i provođenjem vremena sa djecom prenosimo im vlastita uvjerenja i vrijednosti.

To činimo na različite načine: razgovorom, upućivanjem, nagrađivanjem, ali smo najuspješniji kad to radimo svojim primjerom.

Tada djeca najviše i najbolje nauče.

Jedna vrsta takvih uvjerenja su i roditeljski ciljevi – kojima se roditelji nadaju da će ih njihova djeca postići, uz pomoć roditeljskoge brige o njima.

Ciljeve možemo podeliti u kratkoročne i dugoročne.

Stvarnost roditeljstva često izgleda tako da su dani ispunjeni nastojanjima da se ispune kratkoročni ciljevi.

Rijetko se pitamo da li ispunjavanje kratkoročnih ciljeva vodi i ispunjavanju dugoročnih koje smo postavili pred sebe i svoju djecu.

Istraživanja upućuju na to da je dobro za dijete kad roditelj stavlja naglasak na dugoročne socijalizacijske ciljeve koji često zahtijevaju više vremena, energije, strpljenja od kratkoročnih koji su najčešće povezani s neposrednim rješavanjem situacije pa često uključuju manje upućivanja, manje razgovora, više reakcija roditelja kao što su kažnjavanje i slično.

Roditelji rješavajući svakodnevne situacije mogu biti usmjereni na :

  • samog sebe (zadovoljenje neke svoje potrebe; npr. želim brzo stići na posao i izbjeći natezanje sa detetom)
  • na dijete i njegove potrebe (empatički cilj; npr. želim da se još pomazimo i utešim ga za rastanak), odnosno učenje i socijalizaciju (socijalizacijski cilj – želim ga naučiti kako se pristojno razgovara i kad si pod stresom)
  • na odnos roditelj – dijete (želim da nam je oboma lijepo kad smo zajedno)

Istraživanja upućuju na to da je dobro za dijete kada roditelj u većini situacija stavlja veći naglasak na ciljeve usmjerene na dijete (empatičke i socijalizacijske ciljeve) nego na ciljeve usmjerene na roditelja.

Mada postoje i one situacije kada je roditeljeva potreba prioritet.

Idealna je situacija kada roditelji uspiju svoju potrebu prilagoditi djetetovom interesu ili njegovoj potrebi i time podstiču međusobnu saradnju.

Tada se događa da je i dijete spremnije prihvatiti one situacije kada roditelj nije u mogućnosti udovoljiti njegovim potrebama.

 

Autor: Eleonora Glavina – psiholog / www.dvck.hr