Iz lika svetog Nikole vjerovatno se razvila predstava o Božić Bati i Djeda Mrazu.
Po gradovima i varošima Srbije rašireno je vjerovanje da Sv. Nikola noć uoči svog praznika, ogrnut krznenim kaputom ili opaklijom okrenutim naopako, nosi jedno zvono okačeno o vrat, oko struka vise praporci ili manja zvona i klepetuše, ispod opaklije je u čojanom odijelu, ima tkanu torbu sa slatkišima kao darovima za djecu i štap kojim s vremena na vrijeme zamahuje kada uđe u kuću.
Glava mu je prekrivena šubarom, a lice nagaravljeno, neki put i narumenjeno, sa bradom i brkovima od kučine ili vate.
Iz ovog lika verovatno se kasnije razvila predstava o Božić Bati i Djeda Mrazu.
Poklone obično ostavlja u dječjim cipelama, a i danas mnoga djeca čiste svoje cipele i stavljaju ih u prozore, da bi se ujutru, na Nikoljdan, silno obradovala kad u cipelici pronađu poklon – dar Sv. Nikole.
Tako je ovaj običaj kasnije prešao u darivanje na Božić, a Sveti Nikola je postao Djeda Mraz ili srpski Božić Bata.
U srpskom narodu su sačuvane brojne legende o njegovim plemenitim djelima. Posebno je čuveno njegovo milosrđe prema sirotinji. Jedna od najpoznatijih priča je da je svakog decembra biskup Nikola svoju godišnju zaradu davao siromašnim porodicama.
Iz toga se stvorio mit i o tri zlatne kugle koje sv. Nikola ubacuje u kuće najsiromašnijih u vrijeme kada ga slave, 6/19. decembra.
Posebno je bio naklonjen djeci, a zabilježeno je da je pomogao trima djevojčicama kako bi ih zaštitio od prostitucije.
Legenda kaže da je tri večeri zaredom prolazio pored njihove kuće i kroz prozor ubacivao vrećice sa novcem, ne bi li im poklonio dovoljno novca kako bi preživjele bez prostituisanja.
(bktvnews.com)
