Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan.
No, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).
Odgoj djeteta veliki je izazov za svakog roditelja. Zahtijeva puno ljubavi, vremena, strpljenja, pažnje i učenja o tome kako biti dobar roditelj.
Sva djeca prolaze kroz neke razvojne periode koji mogu biti teški i frustrirajući i koji nas mogu ostaviti s bezbroj pitanja.
Iako većinu problema s kojima se susretnu roditelji rješavaju sami te uz pomoć rođaka i prijatelja, postoje situacije u kojima im može zatrebati pomoć stručnjaka.
Ovaj priručnik obuhvatit će poteškoće djece vezane uz pojavu hiperaktivnosti te ponuditi odgovore na najčešća pitanja roditelja i stručnjaka koji sumnjaju da je dijete hiperaktivno.
Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan.
No, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).
Slaganje s okolinom neizmjerno je važan dio čovjekovog života.
jeca koja su nemirna, koja imaju problema s koncentracijom i vrlo naglo reagiraju, mogu imati mnoge poteškoće u svakodnevnom životu.
Ovo može otežati uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima i odraslima, ali i snalaženje u situacijama u kojima se očekuje pridržavanje pravila (npr. vrtić, škola).
Hiperaktivno dijete često ima malo prijatelja i bolno je svjesno svoje izoliranosti i odbačenosti.
Njegova impulzivnost i naglost mogu odbijati djecu ali i odrasle. Upravo zbog toga često se dogodi da odrasli takvo dijete ne razumiju pa mu ne pruže pomoć i podršku koje su mu potrebne.
KO JE HIPERAKTIVNO DIJETE?
ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder) je skraćeni naziv za čitav niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Odnosi se na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove “zločestoće”. To je stvarni, biološki uvjetovan poremećaj. Izvor je zabrinutosti roditelja i nastavnika, a najviše samog djeteta kod kojeg je uočena hiperaktivnost.
“Hiperaktivno” dijete može imati poteškoće na tri različita područja: (hiper)aktivnost, pažnja i kontroliranje impulsa.
Evo nekih ponašanja karakterističnih za djecu koja imaju probleme na ova tri područja.
Dijete koje ima problema na području (hiper)aktivnosti:
često trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, meškolji
često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi na mjestu (npr. u školi)
pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno
teško mu je da se tiho i mirno igra
ponaša se “kao da ga pokreće motor”
često pretjerano puno priča
glasno (puno viče, pjeva, priča…)
stalno u pokretu, “u pogonu”
okreće se i vrpolji na stolici
lako se uzbudi
naglo poseže za predmetima
stalno manipulira predmetima, igračkama
ima teškoća ako se treba mirno igrati ili baviti nečim
nemirno je
neumorno je
Nepažnju kod djeteta možemo uočiti kroz sljedeća ponašanja:
radi pogreške zbog nemara ili ne posvećuje pažnju detaljima
teško održava pažnju u zadacima ili igri
čini se da ne sluša čak i kada mu se direktno obraćamo
teško mu je organizirati zadatke i aktivnosti
često gubi stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti
lako ga ometaju vanjski podražaji – koji drugu djecu ne smetaju
sporije je od druge djece u učenju novog i izvršavanju zadataka
sporije je od druge djece u učenju novog gradiva i u izvršavanju zadataka
teško se koncentrira
ima teškoća sa završavanjem neke aktivnosti
neorganizirano je
ima nedovoljne sposobnosti planiranja
odsutno je mislima
nepažljivo je
ima poteškoća u praćenju uputa
kratko trajanje pažnje
teško se zadržava uz i teško dovršava zadatak
Impulzivno dijete:
“istrčava” sa odgovorima prije nego što je završeno pitanje
ima poteškoća s čekanjem reda
često prekida i ometa druge
burno emotivno reagira, ne predviđajući dobro posjedice
djeluje prije nego što promisli
prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu
ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju
prekida razgovor
nameće se drugima
ne čeka upute
ne može pratiti pravila igre
Razne studije pokušale su dati odgovor na pitanje koliko je djece sa ovakvim poteškoćama. Iako se podaci dobiveni različitim studijama ponešto razlikuju, čini se da je ADHD prisutan kod 1- 7,5% populacije. Pokazalo se, također, da se javlja dva puta češće kod dječaka nego kod djevojčica.
Postoje razlike u ponašanju djeteta s ADHD-om koje su specifične za određenu kronološku dob. Ove razlike su posljedica utjecaja biološkog sazrijevanja i okoline.
Već u dojenačkoj dobi ovo je djete aktivnije u odnosu na ostalu djecu:
razdražljivo je i puno plače
do kasnije dobi noću traži jesti
ima poteškoće u spavanju, često se budi, teško ga je smiriti i utješiti
ima poteškoće u uzimanju hrane te odabiru adekvatne hrane
može imati trbušne kolike
vrlo često je izražen pojačan tonus mišića, iako rano prohoda ovakvo dijete često je nespretnije od druge djece.
U predškolskoj dobi su izražene sljedeće poteškoće:
prisutna izrazita motorička aktivnost, nikad nije na svom mjestu
loše predviđa posljedice svojih aktivnosti
ne sluša odgajatelja
na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli ili gleda kako druga djeca rade prije nego što pokuša sam uraditi
u oblačenju bez tuđe pomoći, češće ne nauči oblačiti i vezati cipele, zakopčavati dugmad
pokazuje slabije rezultate u pripremama za školu – usvajanje boja, brojeva, slova, korištenju škara
nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti.
U školskoj dobi djeteta mogu biti prisutni:
motorički nemir – ne sjedi na svom mjestu, šeće razredom
nemir za vrijeme aktivnosti ili izvršenja zadatka
poteškoće pri pisanju domaćih zadataka
nemogućnost zadržavanja pažnje i fokusiranja na bilo kakav sadržaj, što dovodi do neorganiziranosti (prelazi s jedne na drugu aktivnost i rijetko završava započete zadatke)
teškoće u usvajanju školskog gradiva
loša slika o sebi
poteškoće u socijalizaciji
emocionalne poteškoće.
ŠTO JE ADHD?
Nije nužno da svako dijete koje je povremeno ponekad hiperaktivno, impulzivno i ima poteškoće s pažnjom i koncentracijom ima ADHD. Postoje i druga medicinska i psihijatrijska stanja koja se mogu zamijeniti s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti.
Neka od njih su:
mentalna retardacija
poremećaj vida ili sluha
poremećaj učenja
prkosno ponašanje
smetnje ponašanja
traume glave
nuspojave lijekova ili droga
I druga djeca mogu se koji puta ponašati živahno, nekoncentrirano, nepažljivo i često takva ponašanja možemo zamijeniti sa simptomima hiperaktivnog djeteta. Takva ponašanja događaju se kada:
je djetetu dosadno
dijete ima neku fiziološku potrebu (gladno je, mora na WC…)
je dijete jako veselo (čeka rođendanski poklon, uspije u nečemu…)
je školsko gradivo teško ili je dijete općenito u prezahtjevnoj situaciji
ga prekinemo u njemu važnoj aktivnosti
je dijete pod stresom ili se u obitelji događaju promjene
Kako bi se hiperaktivnom djetetu mogla pružiti adekvatna pomoć i podrška, potrebno je obratiti se stručnjaku (psihologu, defektologu..) koji će utvrditi radi li se stvarno o ADHD-u i predložiti adekvatni tretman.
(poliklinika-djeca.hr)
