Djeca viskopozicioniranih zaposlenika u najnaprednjiim tech kompanijama poput Googlea, pohađaju škole u kojima nema ni jednog računala, a preporučuju da ih djeca ne koriste ni doma.
Većina zaposlenika u Silikonskoj dolini svoju djecu šalje u školu koja ni na koji način ne koristi tehnologiju, ni računala, ni tablete.
Riječ je o Waldorfskoj školi, kojoj je misija kroz igru i korištenje mašte naučiti djecu svakodnevnom životu i i životnim lekcijama.
Osim toga, waldorfska pedagogija usmjerava se na svakog pojedinca, uzimajući u obzir sve što oni doživljavaju i proživljavaju te nastoji razviti slobodna ljudska bića koja su sposobna sama sebi dati smisao i smjer u vlastitim životima.
Vrlo su posvećeni razvoju mašte djeteta jer smatraju da ona ima veliku ulogu u učenju i razvoju svih osjetila djeteta.
Upravo to je vrlo teško postići ako djeca koriste tehnologiju.
Ona im olakšava proces i ubrzava rad, a pri tom ograničava dječju sposobnost da sami stvaraju svoje slike, scenarije i oslobađaju kreativnost stvorenu tim načinom.
Dok se većina škola danas natječe koja će bolje tehnološki opremiti učionice, Waldorfska škola je prigrlila jednostavniji retro izgled – profesori pišu kredom na crne ploče, na policama stoje enciklopedije, a djeca pišu olovkom na radnim stolovima od drveta. Voditelji Waldorfske škole smatraju da će ovakvim aktivnostima pomoći djeci u razvoju logike, rješavanju problema, stvaranju obrazaca učenja, koordinaciji i matematičkim sposobnostima.
Na drugu stranu, voditelji Waldorfske škole sami priznaju da djeca u nižim razredima u njihovoj školi imaju niže rezultate na standardiziranim testovima od djece u “uobičajenim” školama.
Razlog tome je što učitelji s malom djecom drugačije rade.
Oni nastoje razviti njihovu logiku i učiti ih osnovnim životnim dok je u standardnoj školi naglasak na vježbanju matematičkih zadataka i iščitavanju gradiva iz jezika.
