Naslovnica Life Style Zašto su vrtići i jaslice prvi stepenik socijalizacije tokom odrastanja djeteta

Zašto su vrtići i jaslice prvi stepenik socijalizacije tokom odrastanja djeteta

178
0
PODIJELI

Roditelji djece predškolskog uzrasta najčešće dolaze u dilemu da li njihova djeca trebaju pohađati jaslice i vrtiće. Psihologinja Alma Mahmutović za Klix.ba odgovorila je na ovo pitanje ukazavši na prednosti i nedostatke ovih ustanova te osnovnu dobrobit koju donose – razvoj socijalnih vještina.

Pohađanjem vrtića djeca se prvi put susreću s okolinom koja praktikuje organizovano učenje te se zna jasna struktura i hijerarhija. Sve što su do tada naučili bilo je uslovljeno ponašanjem članova uže i šire porodice, direktnom podukom ili samo promatranjem njihovih postupaka.

Međutim, nevezano za uslove u porodici, djeca trebaju slobodu i usmjeravanje, nadzor, autoritet, podršku, razumijevanje i pozitivne primjere. Sve to može biti dio njihovog vremena provedenog u vrtiću.

Pored uspostavljanja organizovanog rasporeda i izlaganja različitim aktivnostima, vrtići su mjesta gdje djeca najčešće započinju svoju socijalizaciju.

Socijalizacija je možda najveći benefit polaska u vrtić, jer se upravo stjecanjem stavova i sistema vrijednosti, odnosno društvenih normi stvara podloga za emocionalni i intelektualni rast.

“Rađamo se kao društvena bića, prirodno po svojoj inerciji sklona stvaranju odnosa”, kazala je psihologinja Mahmutović, a odgajatelji i stručnjaci znaju da je socijalizacija ključ uspjeha i na ličnom i na društvenom nivou.

Emocionalno sazrijevanje i razvoj socijalnih vještina

Ako je dijete dobro prilagođeno okolini, odnosno grupi vršnjaka, lakše će učiti, savladavati znanja i vještine, sarađivati i pronalaziti prijatelje. Psihologinja kao glavnu prednost pohađanja vrtića navodi upravo tu mogućnost socijalizacije i vršnjačkog okruženja uz programe koji su prilagođeni različitoj dobi djeteta.

“Dijete dok odrasta emocionalno sazrijeva, kao što se i socijalizira, tako da je vrlo važno dijete potaknuti na izražavanje emocija, što bi u budućnosti rezultiralo ostvarivanjem maksimuma njegovih intelektualnih potencijala”, pojašnjava Mahmutović.

Kako je kazala, dijete je u vrtiću član grupe i kao takvo osjeća djelovanje okoline i utjecaj koji ona ima na njega. Dijete interpretira signale odgajatelja, kao i vršnjaka i bitno je da i samo izrazi svoje potrebe spram drugih odgovora.

Upravo jedan od velikih zadataka odgajatelja jeste naučiti djecu interpersonalnim vještinama, odnosno komuniciranju. Vrlo je važno za dijete dok odrasta da nauči izraziti svoja osjećanja, misli i potrebe.

Upravo to nudi pohađanje ovakvih ustanova u kojima stručnjaci vode računa o adekvatnom emocionalnom i društvenom razvoju djeteta, što predstavlja dodatnu prednost.

Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Psihologinja ističe važnost stvaranja poticajnog socijalnog okruženja, jer dijete u svom vršnjačkom prostoru “razvija osjećaj za međuljudske odnose, prihvata drugog i drugačijeg, razvija osjećaj empatije i važnosti svakog bića”.

Zbog toga su različiti zadaci i programi te igre koje nude odgajatelji vrlo korisni da bi se djeci pokazao realni, zdravi svijet dobrih međuljudskih relacija.

Još neke prednosti pohađanja vrtića su: stvaranje temelja za bolji uspjeh u školi, poticanje motivacije za učenje i radoznalosti kod djeteta, a istovremeno se roditelji pripremaju na aktivno učešće u obrazovanju njihovog djeteta.

Kao jedan od glavnih nedostataka boravka djece u vrtićima navodi se veća podložnost prehladama i razbolijevanju, iako se dobrom prevencijom sve može svesti na minimum. Njihov imunitet je još slab, grupe su velike i to je zapravo jedan začarani krug.

Bitan je proces adaptacije

Također, adaptacija na novo okruženje može predstavljati značajan izazov kako za dijete tako i za roditelje.

“Adaptacija je proces prilagođavanja djeteta na novo okruženje, novi prostor, odgajatelje, novu djecu, kao i nova pravila vrtića”, pojašnjava psihologinja.

Mahmutović napominje da je svako dijete različito i da će proces prilagodbe zavisiti od pojedinačne ličnosti, djetetovih osobina, razvojne faze u kojoj se trenutno nalazi, kao i od ranijih iskustava odvajanja od roditelja, aktuelnih događaja i slično.

“Važno je istaknuti da su sve promjene prolazne te da se kroz igru djetetu kod kuće može pokušati dočarati sličan svijet kao u vrtiću, što će olakšati navikavanje”, kazala je psihologinja.

Još jedna bitna stavka kod razvoja i odrastanja djece jeste emocionalno zdravlje, na što ukazuje Mahmutović: “Ako ostvari dobre odnose u periodu pohađanja vrtića, predškolskih ustanova to čini dodatni veliki plus za samu sliku djeteta ‘u ogledalu’, zato je vrlo bitno znati prepoznavati različitosti ličnosti djece, za što su stručni odgajatelji, i poticati stvaranje što boljih interpersonalnih odnosa”.

“Sam vrtić, kao i dom, su bitna okruženja za formiranje zdravog emocionalnog kanala kod djeteta. Dijete, kada vidi svoje roditelje pune ljubavi, kao i njihove pozitivne primjere prema drugima, usvojit će model ponašanja i prihvatit će emociju kao zdrav obrazac, a ne plašiti se iskazati emocije zbog različitih osjećaja i mogućnosti povreda”, kaže psihologinja Mahmutović.

Isto to važi i za odgojne ustanove koje dijete pohađa u predškolskom uzrastu.

“Dijete će uz dobre edukativne programe, profesionalne odgajatelje, odrasti u emocionalno socijalno formirano biće s dobrim zdravim temeljima”, kazala je Mahmutović.

Uzevši u obzir sve navedeno, psihologinja zaključuje da broj prednosti ipak nadmašuje nedostatke ili u ovom slučaju izazove s kojima se susreću roditelji i djeca koja pohađaju vrtiće. Dok svaka promjena zahtijeva određeno vrijeme prilagodbe, navikavanje djece na drugačije društveno okruženje može samo pogodovati njihovom socijalnom razvoju.