Zašto zabrane i prisila mogu učiniti više štete nego koristi
Zdrav odnos prema hrani ne počinje pravilima, već povjerenjem. Istraživanja iz razvojne psihologije i nutricionizma pokazuju da način na koji djeca doživljavaju hranu u ranom djetinjstvu značajno utiče na njihove prehrambene navike, samopouzdanje i odnos prema tijelu u kasnijem životu.
Roditelji često, iz brige i želje da zaštite dijete, posežu za zabranama određenih namirnica ili prisiljavanjem na jelo. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ovakav pristup može narušiti djetetovu sposobnost samoregulacije i stvoriti emocionalno opterećen odnos prema hrani.
Zašto zabrane ne funkcionišu dugoročno
Kada se hrana dijeli na „dobru“ i „lošu“, dijete ne uči ravnotežu, već razvija osjećaj krivnje i tajnovitosti u vezi s jelom. Psihološka istraživanja pokazuju da stroge zabrane često povećavaju želju za upravo tom hranom, dok umjeren i neutralan pristup smanjuje rizik od prejedanja i emocionalnog jedenja.
Prisila potiskuje prirodne signale gladi i sitosti
Djeca se rađaju s urođenom sposobnošću da prepoznaju kada su gladna i kada su sita. Prisiljavanje da pojedu sve s tanjira ili da jedu bez osjećaja gladi može dovesti do gubitka te važne vještine. Dugoročno, to može povećati rizik od problema s ishranom i narušenog odnosa prema vlastitom tijelu.
Stručni pristup: podjela odgovornosti u ishrani
Savremene preporuke u pedijatrijskoj nutricionistici govore o tzv. podjeli odgovornosti:
- roditelj odlučuje šta, kada i gdje se jede
- dijete odlučuje koliko će pojesti
Ovakav pristup podržava djetetovu autonomiju i gradi povjerenje u vlastite potrebe.
Praktični savjeti za roditelje
✔️ Izbjegavajte etikete poput „zdravo“ i „nezdravo“ – radije govorite o hrani koja „daje energiju“ i hrani u kojoj „uživamo povremeno“
✔️ Ne koristite hranu kao nagradu ili kaznu – to stvara emocionalnu zavisnost od hrane
✔️ Ponudite raznovrsnu hranu bez pritiska – dijete možda neće prihvatiti novu namirnicu odmah, ali ponavljanje bez prisile gradi prihvatanje
✔️ Poštujte djetetovu sitost – vjerujte da dijete zna kada mu je dosta
✔️ Budite primjer – način na koji vi govorite o hrani i vlastitom tijelu dijete direktno usvaja
✔️ Uključite djecu u pripremu obroka – djeca koja učestvuju u kuhinji češće razvijaju pozitivan odnos prema hrani
Cilj roditeljstva nije savršena ishrana, već dijete koje se osjeća sigurno, kompetentno i povezano sa svojim tijelom. Zdrav odnos prema hrani je temelj za dugoročno fizičko i emocionalno zdravlje — i jedan od najvrijednijih poklona koje možemo dati djeci.













