Na Balkanu, odluka majke da se vrati na posao ili da ostane kod kuće s djecom rijetko se doživljava kao neutralan izbor. Umjesto podrške, majke se često suočavaju s osuđivanjem — bez obzira na to koju odluku donesu. Paradoks savremenog majčinstva na ovim prostorima jeste da ne postoji „ispravna“ opcija, već samo ona koja je u tom trenutku pogrešna u očima okoline.
Stigma prema majkama koje se vraćaju na posao
Majke koje odluče vratiti se na posao često čuju komentare poput:
- „Ko će ti dijete odgajati?“
- „Malo je dijete, majka treba biti uz njega“
- „Novac nije važniji od djeteta“
U balkanskom mentalitetu, majčinska prisutnost se i dalje poistovjećuje s potpunim fizičkim prisustvom, dok se emocionalna dostupnost zanemaruje. Radna majka se često doživljava kao sebična, ambiciozna ili „hladna“, iako istraživanja pokazuju da kvalitet odnosa s djetetom ne zavisi isključivo od broja sati provedenih zajedno, već od njihove kvalitete.
Dodatni pritisak dolazi iz socioekonomskog konteksta — mnoge majke se ne vraćaju na posao iz izbora, već iz potrebe. Uprkos tome, empatija rijetko postoji.
Stigma prema majkama koje ostaju kod kuće
S druge strane, majke koje odluče ostati kod kuće često su izložene drugačijem, ali jednako teškom obliku stigme:
- „Zar si se za to školovala?“
- „Ništa ne radiš“
- „Finansijski zavisiš od muža“
U društvu koje sve više vrednuje produktivnost kroz plaćeni rad, neplaćeni rad u kući i briga o djeci se sistematski umanjuju. Ostati kod kuće se ne posmatra kao aktivna, zahtjevna uloga, već kao pasivno stanje.
Balkanski paradoks majčinstva
Balkanski kontekst nosi dodatnu težinu: snažne porodične strukture, generacijski obrasci i duboko ukorijenjena očekivanja da žena „sve može“. Od majke se očekuje da bude stalno dostupna, emocionalno stabilna, finansijski odgovorna i zahvalna — bez prostora za ambivalentnost ili umor.
U takvom okruženju, izbor majke rijetko se poštuje kao lična odluka. On postaje javna tema.
Naučna perspektiva: šta je zaista važno za dijete
Savremena razvojna psihologija naglašava da djeci nije presudno gdje je majka tokom dana, već kako je prisutna kada je s njima. Stabilna, emocionalno dostupna odrasla osoba — bilo da je zaposlena ili kod kuće — ima daleko veći utjecaj na razvoj djeteta nego sam radni status majke.
Mentalno zdravlje majke, osjećaj svrhe i smanjeni hronični stres direktno utiču na kvalitet roditeljstva.
Vrijeme je da prestanemo mjeriti majčinstvo
Razbijanje stigme počinje priznanjem da majčinstvo nije univerzalno iskustvo. Ono se mijenja kroz faze života, okolnosti, ekonomske mogućnosti i lične potrebe.
Majka koja radi nije manje posvećena.
Majka koja ostaje kod kuće nije manje vrijedna.
Obje svakodnevno ulažu emocionalni, mentalni i fizički rad koji ostaje uglavnom nevidljiv.
Na Balkanu, majkama ne treba još jedan standard koji moraju ispuniti. Potrebna im je podrška, razumijevanje i priznanje da ne postoji jedan ispravan put.
Pravo pitanje nije: „Zašto si se vratila na posao?“ ili „Zašto ne radiš?“
Pravo pitanje je: „Kako ti mogu pomoći?“
Tek tada majčinstvo prestaje biti arena osude, a postaje prostor izbora i dostojanstva.
